Kako je Potjeh tražio istinu

Bilješke o piscu:
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu. Jedan dio svog djetinjstva provela je u rodnom gradu, a preostali u Zagrebu u djedovoj kući. Udala se u osamnaestoj godini za dr. Vatroslava Brlića. Bila je vrlo obrazovana i načitana, govorila je i pisala francuski, njemački, ruski i engleski. Svjetsku slavu i glas «hrvatskog Andersena» stekla je djelima «Priče iz davnine» i «Čudnovate zgode šegrta Hlapića». Ta djela su doživjela velik broj izdanja i prevedene su na petnaestak jezika. Ivana Brlić Mažuranić je naša prva spisateljica - akademik, a dva put je predložena za Nobelovu nagradu iz područja književnosti. Umrla je u Zagrebu 1938. godine.


Vrsta djela:
Bajka u prozi


Mjesto radnje:
Šuma, krčevina


Vrijeme radnje:
Vrlo davno doba


Tema:
Potjehovo traženje istine


Ideja:
Trebamo slušati svoje srce jer ono ne može pogriješiti kao razum


Kratki sadržaj (verzija 1):
Starac Vjest živio je sa svoja tri unuka na jednoj krčevini u staroj bukovoj gori. Jednog proljetnog jutra poslao ih je u šumu da vide što je s pčelama. U šumi je bilo još mračno i hladno od zime pa su pozvali Svarožića da im donese svjetlost. Svarožić im je pokazao svijet i rekao im da ostanu uz djeda i pomažu mu dok ne umre. Kad su se vratili kući, zaboravili su što im je Svarožić rekao i tada je Bjesomar, koji je mrzio Vjesta jer ga je gušio dim njegove svete vatre (simbol poštenja), poslao svoje male bjesove da obmanu unuke i tako uništi starca. I Marun i Ljutiša su podlegnuli riječima malih bjesova, ali Potjeh je ostao pri istini i pošao ju je tražiti. Njegov bjes ga je pokušavao obmanuti cijelu godinu, ali Potjeh je ostao pošten kao i prije dok su njegova braća postajala sve tvrđeg srca. Tako su zamalo ubila vlastitog djeda, a uto je Potjeh poginuo kad je saznao istinu i da se ogriješio o djeda kojeg nije smio napustiti, poginuo i njegov bjes je počeo cičati i vrištati od žalosti. Tako su bjesovi braće iskočili iz njihovih torbi i oni su potrčali i spasili djeda... Zatim su sva trojica pošla do Svarožićevih dvora pred kojima je Potjeh sjedio i plakao jer nije mogao ući i djed je umro za njega i proveo ga kroz vrata... Bjesomar je od ljutnje odrezao rogove svoj trojici bjesova, ali njegova sramota i neuspjeh su ostali.


Kratki sadržaj (verzija 2):
U jedno vrlo davno doba, živio na bukovoj gori starac Vjest sa tri unuka imenom Ljutiša, Marun i Potjeh. Jednoga dana pošalje djed unuke po med u šumu, bilo je mračno te unuci počnu da pričaju o svijetu, no tada shvatiše da nijedna od njih nije bio dalje od ove šume te da nemogu pričati o tome. Zato počnu pjevati pjesmu o božiću Svarožiću da im podari svjetlo. I dok su tako pjevali, ukaze se njima Svarožić i povede ih on po svijetu i kaza im da nesmiju napustiti djeda dok mu ne uzvrate ljubav. No kada ih Svarožić vrati na goru odokuda ih je uzeo, oni sve to zaboraviše te nikako da se sjete što im je Svarožić rekao.

Bješe u šumi jedan zloduh Bjesmoar koji se jako želio riješiti starca. Zato kada su se unuci vratili do djeda i ispričali mu priču o Svarožiću te ih djed nato upita što im je rekao, Bjesmomar pošalje 3 bjesa, za svakoga unuka jedan, da nagovaraju unuke što da kažu. Na nagovor bjesa, Ljutiša i Marun kažu da im je Svarožić rekao da će biti najbogatiji odnosno najjači čovjek na svijetu, no Potjeh koji je volio istinu nije se dao zavesti bjesovim nagovaranjima te je jednostavno rekao da nezna što mu je rekao Svarožić. Tako su Ljutiša i Marun slušali svoje bjesove i radili sve što su oni željeli, no Potjeha bjes nije uspio nagovoriti te je on odlučio da potraži istinu.

Tako se Potjeh oprostio sa djedom i otišao u šumu, sjeo se ispod divlje jabuke i pokušavao se sjetiti što mu je Svarožić rekao. No Potjehov bjes nije odustajao, on ga je stalno ometao, te kada bi Potjehu pala nekakva misao na pamet, bjes bi ga odmah omeo.

U međuvremenu, bjesovi Ljutiša i Maruna su dobro obavljali svoje poslove. Tako su ih jednoga dana nagovorili da se rješe djeda. Ljutiša i Marun su se noću prikrali djedovoj kolibi, zapalili je i otišli se šetati okolo planine da ne gledaju djeda kako gori. Djed se u probudi i ugleda kuću u plamenu, odmah shvati što se dogodilo i počne mirno čekati da ga vatra uzme k sebi.

U tom istome trenutku malo podalje, Potjeh se budi i ukazuje mu se Svarožić i kaže mu što mu je rekao i prvi put dok ga je vidio. Sav sretan što je saznao istinu, Potjeh krene do zdenca da se umije, no slučajno se previše nage te padne u zdenac i utopi se. Potjehov bjes, pun tuge počne se derati i urlati iznad zdenca. Slučajno su tuda prolazili Ljutiša i Marun na povrtaku iz šetnje te kada njihovi bjesovi čuju urlanje, oni brzo dođu do njega te ga odnesu Bjesomaru.

Tada su dvoje potjehovih braće po prvi puta u godinu dana ostali bez svojih bjesova. Ugledaju beživotno tjelo Potjeha te se sjete da su zapalili djedovu kuću. Brzo potrče tamo i stižu u zadnji čas i spašavaju djeda iz vatre i priopćuju mu smrt njegova najmlađega unuka. Djed im oprosti za sve što su učinili te ih omah povede kroz jedan put u šumi gdje još nikada nisu bili. Nakon nekoga vremena stignu do velikog, bijeloga oblaka na kojemu je bio Svražićev dvorac a u njemu gozba. Ispred dvora sjedi Potjeh i plače zato jer njega nisu pustili u dvor jer je zgrješio protiv djeda. Djed mu polako priđe na oblak, zagrli ga te zajedno uđu u dvor. Ljutiša i Marin, vidjevši to, vrate se doma, kasnije osnuju obitelji i žive u dobroti dugo i sretno.


Likovi:
starac Vjest, njegovi unuci: Marun, Ljutiša, Potjeh, Svarožić, Bjesomar, Potjehov bjes


Analiza likova (verzija 1):
Vjest
Mudar i pošten starac, spreman na oprost i žrtvu za dobro.

«Vjest bijaše mudar starac...» «Otimaju mu se i ruke i srce, da ogrli ljubljeno dijete svoje, da ga utješi, da mu pomogne...»

Marun
Slabog karaktera, povodljiv, lakovjeran i nepromišljen, od zaslijepljenosti bogatstvom mu srce potpuno otvrdne.

«Marun i ne promisli, je li istina, što mu bjes govori nego se obradova i onda reče djedu, kako mu bjes šaptaše.»

Ljutiša
Također slabog karaktera i povodljiv, lakovjeran i nepromišljen, ali mu srce od borbi nije toliko otvrdnulo.

«Ljutiša kao i Marun ništa ne promisli...»

Potjeh
Iskren, prezire laži i prijetvorbe, jedini nije poslušao bjes, greška mu je u tome što nije slušao svoje srce, poginuo je za istinu.

«Ali Potjeh vrlo ljubljaše istinu, zato ne htjede da posluša bjesa, niti da laže djedu, nego otepe bjesa nogom i reče djedu: »Ne znam, djede, ni što sam vidio, ni što sam čuo.»

Svarožić:
Simbol Sunca, Boga; «zlatno momče», mudar i pun dobrih savjeta za život.

Bjesomar:
Zao, mrzi Vjesta zbog vatre i dima koji ga je gušio, želi ovladati Potjehom i braćom kako ni se riješio starca, za neuspjeh krivi druge, sklon ljutnji.

Potjehov bjes:
Malen i crn, izuzetno vragolast i uporan iako tu upornost pokreće strah od Bjesomara, no u njemu se skrivaju i pozitivne strane koje se pokažu u njegovom žaljenju za poginulim Potjehom, priviknuo se na Potjeha i njegove pozitivne osobine

«Naučio se bjes na Potjeha i nikada još nije imao tako lagodnog
živovanja kao uz ovog pravednika. Uz njega je po miloj volji lakrdijao,
niti mu je tko zanovijetao, niti mu tko zapovijedao. A sad, pomisli li
pravo, treba da se vrati u rakitu, u ono blato, do ljutog cara Bjesomara,
a među pet stotina bjesova, sve samih bjesnih prica, kao što i on sam
bijaše. Bijaše on tomu odvikao. Promisli on, promisli malo, snuždi se,
snuždi malo - pa sve jače. I što bi dlanom o dlan udario, eno ga, ludo i
bezglavo čeljade, što čas prije likovaše, stade sada plakati i revati i
valjati se po onom kožuhu od ljutoga jada.»

Citati:
Protrne od radosti Potjeh i reče: »Moj božiću Svarožiću, koliko te čekam! Reci mi jadnome, što li mi ono reče da imam činiti? Evo se ovdje kinim i mučim i dozivam svu mudrost godinu dana - i nikako da se dosjetim istini!«

Kad on to reče, Svarožić nekud zlovoljno strese glavom i zlatnim pramom. »Ej momčiću, momčiću! Rekao sam ti da ostaneš uz djeda svoga, dok mu ljubav ne vratiš, i da ga ne ostavljaš, dok on tebe ne ostavi«, - reče Svarožić.

A onda još reče: »Mislio sam, da si ti najmudriji od braće, a eto ti baš i jesi najluđi. Kiniš se i mučiš i dozivaš mudrost godinu dana, da doznaš istinu. A da si poslušao srce svoje, kad ti je na pragu kolibe govorilo da se povratiš i da ne ostavljaš djeda, eto ti, jadan, istine i bez mudrosti!«

Tako reče Svarožić i još jedared zlovoljno strese glavom i zlatnim pramom, pa se ogrnu zlatnom kabanicom i nestade ga.

U ovom odlomku se nalazi i poruka za čitatelja koja kaže da treba slušati svoje srce jer se svi odgovori nalaze u njemu. Razum često griješi, a da mi tog nismo ni svjesni, no srce uvijek govori pravo. Također, odlomak govori da se ne isplati uvijek žrtvovati kako bi se nešto otkrilo. Zapravo, ove rečenice nas navode na detaljnije razmišljanje o nama i našim
postupcima...

Lete niza stijenu, jedan drugomu za petama i ne zaustavljaju se do pol zaravanka, gdje ležaše velik kamen, sav obrastao mahovinom. Tu se zaustavljaju na mahovini te se od velikog zamaha i od puste ludorije koprcaju jedan preko drugoga. Tako se spušta i hohoće družba dva tri puta, a u Potjehu sve jedna misao drugu goni: i gledao bi ih i smijao bi im se, a opet ga jad hvata, što mu toliku halabuku dižu, pa tko bi se u njoj domislio istini. Amo tamo, amo tamo, al onda odluči Potjeh: »E, nema smijeha ni šaranja, ja se tih danguba riješiti moram, jer uz njih badava sam došao ovamo.«

Ovaj citat pokazuje kolika je Potjehova ustrajnost u traženju istine i otkriva snagu njegova karaktera. Bilo bi lijepo kad bi svi ostajali toliko ustrajni u svom naumu iako bez nekog pokretača iz pozadine (kao Potjehov bjes koji je bio motiviran strahom). Ali, tu se očituje i dvojba koja se svakodnevno javlja i u našim životima, samo što ovdje privlačnost zabave ne ostavlja utjecaj, a Potjeh joj odolijeva.


Analiza likova (verzija 2):
Vjest
Dobroćudan starac, mudar, vrijedan, blag.

Marun
Kada ga je obuzeo bijes postao je pohlepan i svim snagama se želio obogatiti, čak je bezdušno isplanirao smrt djeda Vjesta.

Ljutiša
Kada ga je obuzeo bijes počeo je izrađivati oružje i želio je postati najveći junak.

Potjeh
Njega bjes nije mogao obuzeti, jer je Potjeh bio iskren, slijedi svoje srce, na raju su on i djed živjeli u najvećem blagostanju i slavi. Potjeh je u prenesenom značenju svaki čovjek koji se odupire pošastima suvremenog svijeta (novac, slava, poroci…).

Svarožić
Sunčanu svijetlost zamišljali su stari Slaveni u obliku prekrasnog mladića Svarožića, rekao je Vjestovim unucima da će sretno živjeti ako ostanu uz djeda.

Bjesomar
Staroslavenski vladar zlih i opakih sila, smetao mu je dim vječnog Vjestovog plamena, kojeg je zbog toga zamrzio i poslao bjesove na Vjestove unuke.

Potjehov bjes
Rogat, vragolast, kada je Potjeh poginuo bio je vrlo tužan zato jer se priviknuo na Potjeha.

Ostali bjesovi
Složni

U prenesenom značenju, bjesovi su pošasti koje ovladaju ljudima slabih karaktera.


Problemi koji se obrađuju u djelu:
- Socijalni – glavni problemi i današnjeg društva jesu mnoge pošasti poput novca.
- Moralni – ljudi zbog svojih ˝bjesova˝ izgube smisao za moral, kao što je Marun zbog bogatstva htio ubiti djeda.
- Psihološki – glavna stvar u sprečavanju pošasti je jaka volja i karakter.


Dojam o djelu:
Bajka je zanimljiva jer me natjerala na razmišljanje i uspoređivanje sa realnošću. Pošasti su (nažalost) dio našeg svakodnevnog života. I mi imamo svoje pošasti, i ja sam sâm ponekad pošast! Ali najvažnije je obraniti se od njih, kao Potjeh, i slijediti svoje srce, koje je jedino neiskvareno u ljudskoj psihi.

Saznajte više: Kako je Potjeh tražio istinu - Ivana Brlić Mažuranić http://slobodni.net/t3999/#ixzz1wZUpgfjp

Regoč

Bilješke o piscu:
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu, posvećujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski i engleski jezik. Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nezadovoljni", "Škola i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", "Priče iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poučna djela. "Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici povezivali su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se radi o originalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu 21. 09. 1938. godine.


Mjesto radnje:
Legen grad, selo


Vrijeme radnje:
Davno


Tema:
Prijateljstvo između diva Regoča i vile Kosjenke, te njihov put u nepoznati kraj.


Osnovna misao:
Ne treba se svađati i veseliti tuđem zlu.


Kratki sadržaj (verzija 1):
Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile. Najmlađa među njima, Kosjenka, dobila je najbržeg konja koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko širokih ravnica, šuma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život proveo brojeći srušene zidine grada Legena. Pošto tamo vječno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Regoč odlaze tražiti dva sela koja su se Kosjenki učinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajući ispod zemlje (jer je Kosjenka željela vidjeti što je ispod nje), Regoč i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspješno rješavaju te tako dolaze do svog cilja. Izašavši na svjetlo dana Kosjenka upoznaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Regoč upoznaje Ljilju, najpametnijeg i najljepšeg dječaka u oba kotara, koji mu ispriča nesretnu priču o oba sela. Naime, stanovnici i jednog i drugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se starješine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo. No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spašavaju tako što ih Regoč prenosi na uzvisinu do koje još nije dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda ruši sve što se pred njom nađe, da se Kosjenka ne dosjeti i poviče Regoču da rupu kroz koju je prolazila voda začepi svojim tijelom. Nakon nekoliko pokušaja Regoč ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer su oba sela bila pod vodom bez žive duše. Tužni pastiri priopćavaju Kosjenki, koja ih je u međuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako živjeti jer nitko od odraslih nije preživio, ne znaju obrađivati zemlju, a da i znaju sve je ionako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regoču da probuši rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokažu krovovi sela, a na njihovo najveće iznenađenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri žive u sreći i veselju sagradivši samo jedno selo, a usred sela je kula u kojoj je živjela prelijepa Kosjenka. A što je bilo s Regočom? On se naime uplašio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su oni proživjeli strašne muke, pa tako on krene nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaželio.


Kratki sadržaj (verzija 2):
Jedne ljetne noći dok su čuvari konja spavali sa oblaka su se spustile vile, kako bi se po vilinskom običaju malo poigrale sa konjima. Kosjenka je bila mala vila koja je te noći prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg konja koji ju je ponio u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i dolina. Kosjenka se čudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva sela, a malo dalje jedna velika rijeka. No konj nije htio stati nego je i dalje jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena, gdje je Kosjenka uz pomoć svog vilinskog vela nekako uspjela sići, a konj je ojurio dalje u ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad očekujući neko čudo, ali na sve strane su bile samo ruševine. Iznenada, ispod jednog zida ugleda čovjeka kako spava na toj hladnoći. Bio je to Regoč koji je već tisuće godina živio u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada. Kada su se upoznali Kosjenka ga je nagovorila da pođe s njom u nepoznato i upozna ljepote svijeta, što je sigurno zanimljivije od brojenja kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem se udobno smjestila i koji je Regoču zakačila za uho. Kosjenka odluči da krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što ima pod zemljom. Dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova. Odluče da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori Regoča da ju spusti. I dok se Regoč odmarao Kosjenka pomaknu štapić i uništi zemlju i razdjeli je od Regoča. Kosjenka se pomiri sa sudbinom misleći da će umrijeti, jer će Regoč zaboraviti da su zajedno krenuli na put. No, prevarila se. Regoč ju je spasio i krenuli su dalje nedirajući ništa. Kada su na zemlji pronašli lišće znali su da su došli do šume pored zlatnih polja. Izašli su na površinu, i to među djecu dvaju sela što su se zajedno igrala. Kosjenka je na livadi plesala zajedno sa djecom, dijelila bisere kao da joj više neće trebati i odlučila je da će tu zauvijek ostati. Regoč je razgovarao s Liljom, najmudrijim dječakom koji mu je rekao da je zabrinut jer su se dva sela posvađala. Čuo je da će starješine njegova sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja će potopiti susjedno selo. Liljo je znao da će i njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko su odrasli mislili da je. I dok su tako razgovarali začu se buka u ravnici. Regoč podiže Lilju i ugledaše rijeku Zlovodu kako poplavljuje zlatna polja. Svi se uplašeni skupiše oko Regoča i zamole ga da svojom snagom zaustavi vodu. Regoč stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije ponovno napraviti nasip, ali je do tada voda već sve poplavila. Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoč probije rupu u zemlji kako bi voda otišla i kako bi polja ponovno bila plodna. No više nije bilo odraslih da ih nauče kako se to radi. Svi su bili tužni a najviše Regoč, koji im je želio pomoći ali nije znao kako, a i zaželio se svog pustog Legena gdje je u miru brojao kamenje stotinama godina. Iznenada Kosjenka poviče i svi pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive. Djed i baka su naučili djecu orati i sijati. Po savjetu djeda i bake sagradili su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe i nesreće. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila Kosjenka, a Regoč se vratio u svoj Legen da i dalje broji kamenje.


Likovi:
Regoč, Kosjenka, Liljo, djeca, baka i djed


Analiza likova:
Kosjenka – Vila
Regoč – Div
Liljo – Najpametniji i najljepši dječak iz oba kotara

EKO EKO

Bilješke o piscu:

Hrvoje Hitrec rođen je 1943.godine u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše priče, romane, humoreske, filmske i televizijske scenarije. Poznati su mu romani: Smogovci, Pustinjakov pupak, Manijek i Ur. Napisao je i knjige za djecu: Eko-Eko i Kratki ljudi.

Vrsta djela:

Dječji znanstvenofantastični roman

Mjesto radnje:

Mjesto radnje je Jaruga, naselje između grada i planine. Radnja se događa i u svemiru na planetu Zmaz gdje je vladala velika nečistoća

Citat: “I mramorni pod prekriven smećem visokim pola metra, a

prijestolje okruženo tonama sagnjelih kosti, požutjelih masnih

papira i kilogramima crvljivog voća i povrća.”

Radnja se događa i na planetu Bon gdje vlada veliki red i čistoća.

Vrijeme radnje:

Radnja počinje u ljeto, a završava u jesen iduće godine.

Tema:

Tema djela je želja djevojčice Vesne i njenih prijatelja da pomognu izvanzemaljcu Eku i njegovim Boncima da ih oslobode vladavine Zmaza.

Ideja:

Trebamo svakako čuvati svoj planet Zemlju od uništenja prirode, ljudi i životinja. Mi bismo isto trebali Bonce i žderije kako bismo očistili naš planet kojeg su ljudi svojim nemarom i nebrigom za budućnost jako uništili.

Bilješke tijekom čitanja:

- Vesna i blizanci Toki i Voki odlaze kod Anine pećine

- Vesna radoznalo ulazi u raketu, povuče polugu i odleti u zrak

- Vesna s vjevericom Perjanicom odlazi brati gljive gdje susreće

čovječuljka, možda metar visoka, obučena u svjetlucavo odijelo stisnuto

oko struka širokim srebrnim opasačem za koji su bili zadjenuti neki

čudni predmeti, kao viljuške s kuglicama na vršcima šiljaka, koža lica i

prstiju bijaše plavičasta, nosnice poširoke, a oči srebrne…

- Vesna upoznaje dobroćudnog svemirca Eka-Eka koji dolazi s planeta

Bon-Bon

- Eko-Eko izgovara svaku riječ dva puta jer mu je pokvaren pretvarač

riječi

- Vesna upućuje policajce prema raketi Tokija i Vokija kako bi zamela

trag prave rakete

- Eko-Eko odvodi Vesnu u raketu i upoznaje je s robotom žderi-žderijem

- Zmazi i njihov vladar Smeć uhvatili su sve Bonce, žderije i sestru

Eku-Eku

- Toki i Voki donose kristal i tako spase Eka-Eka i svemirski brod

- Vesna donosi zlato nakon čega se popravio pretvarač riječi

- Eko, Vesna, Voki, Toki i Krcko odlaze letjelicom u svemir

- Vesna, blizanci i Krcko odlaze na planet Gmaz spasiti Eku i sve Bonce

- Krcko uhvati Mola, predstavnika Vaza, i zajedno sa ostalim Vazima

kreću u borbu protiv stanovnika Zmaza

- Dvooka Doli – (zapravo Vesna) sa cvijetom na glavi, zajedno sa Vazima

opkoljava planetu Gmaz

- Nakon sedmodnevne borbe, uništeni su svi Zmazi, a njihov vođa Smeć

je uhvaćen

- Oslobođeni su svi Bonci i Eka

- Susret Eka i Eke i odlazak sviju na planet Bon

- Velika radost nakon povratka Eka, Eke, Bonaca i zemaljske djece na

Bon

- Operacija na glavi Krcka

- Odlazak Vesne, blizanaca, Krcka i pet žderija na Zemlju

- Sretan povratak i velika radost roditelja nakon povratka njihove djece

Kratki sadržaj:

Djevojčica Vesna, blizanci Toki i Voki, Vesnin brat Mljacko i mentalno zaostali Krcko živjeli su u Jaruzi, u predgrađu, između grada i planine. Zajedno su se igrali, svađali, šalili i pravili nepodopštine. Jednom je Vesna išla brati gljive kod Anine pećine gdje je srela čovječuljka neobičnog izgleda. Vesna ga se jako preplašila, no kasnije je shvatila da je to miroljubiv i preplašen izvanzemaljac. Zvao se Eko-Eko. Budući da mu je bio pokvaren pretvarač riječi, ponavljao je svaku riječ dva puta. Došao je svojim brodom s planete Bon, s dva robota žderija. Bonci su bili svemirski smetlari koji su zajedno sa žderijima čistili svemir. Ostale Bonce, kao i sestru Eku, oteli su neprijatelji Zmazi i njihov vođa Smeć. Vesna je odlučila pomoći Eku, pa je zajedno s blizancima, Ekom i Krckom odletjela u svemir. Zajedno sa starosjediocima Vazima, odlučili su poraziti sve Zmaze i osloboditi Bonce i Eku. Nakon sedmodnevne borbe, uspjeli su uništiti Zmaze pomoću sapuna, šampona, deterdženta, kolonjske vode i cvijeća. Svi su Zmazi bili uništeni, a njihov vođa Smeć je uhvaćen.

Presretni Vazi ostali su na svom planetu Gmaz, a Vesna, Eko, Eka, blizanci, Krcko i oslobođeni Bonci vratili su se na planet Bon. Nakon velikog slavlja i tužnog rastanka, Vesna, blizanci, pet žderija i Krcko, kojem je Eka vratila razum vratili su se sretno na Zemlju. Iako su se bojali što će im reći roditelji, nije bilo batina, već su dočekani s poljupcima i zagrljajem sretnih roditelja.

Likovi:

Vesna, Eko-Eko, Toki, Voki, Krcko, Eka, Smeć, Mljacko, Mol, Zmazi, Vazi,

Bonci

Analiza likova:

Vesna

Bistra, znatiželjna, brzopleta, ničeg se ne boji, voli pomagati prijateljima,

ali i zbijati šale s njima. Pomaže Eku da porazi Zmaze, kako bi nakon

uništenja prljavštine i smeća opet na Zemlji i svemiru vladala čistoća i red.

Eko

Miroljubiv i dobroćudan izvanzemaljac, voli čistoću jer su Bonci, kao i on,

smetlari svemira, zauzvrat Vesni što mu je pomogla poraziti Zmaze daje

pet žderija kako bi stalno čistili Zemlju od smeća.

Toki i Voki

Blizanci, skloni zadirkivanju, igri i šali. Ipak, kad je potrebno vole

pomoći pa su tako pomogli Eku da oslobodi svoje Bonce i sestru Eku.

Smeć

Vladar Zmaza, boji se sapuna, deterdženta i kolonjske vode.

Nikada se nije okupao pa mu je i ogledalo reklo “Ti si najgadniji tip u

cijelom svemiru. Toliko si beskrajno oduran da ti je zlo i kad sam sebe

vidiš u meni, ogledalcu.”

Krcko

Mentalno zaostali mladić, voli prijateljicu Vesnu i za nju bi sve učinio.

Zbog svoje visine i težine puno je pomagao Boncima, a oni su mu

zauzvrat vratili razum.

Analiza stila:

Stil u kojem je pisan ovaj roman je humorističan, duhovit i blizak djeci. To

se vidi na početku svakog poglavlja kada pisac prilikom svakog strašnog poglavlja navodi “Ova je priča čudna i strašna. Ako vas je strah, nemojte je ni čitati. Kad sam je ja prvi put čuo, kosa mi se digla na glavi kao pšenica u srpnju, a srce mi je lupalo kao afrički tam-tam.”

Dojam o djelu:

Roman mi se sviđa jer su na smiješan način opisane neobične zgode djevojčice Vesne i njenih prijatelja. Na slikovit način je opisan život

ljudi i njihove okolice na Zemlji, Zmazu i Bonu. Čitajući roman često

sam se smijala kako su opisani likovi u romanu i njihov način izražavanja.