petak, 1. lipnja 2012.

Regoč

Bilješke o piscu:
Ivana Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela do svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu, posvećujući osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski i engleski jezik. Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nezadovoljni", "Škola i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta Hlapića", "Priče iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poučna djela. "Priče iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su na desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski, slovački, njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici povezivali su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se radi o originalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i mjesta iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu 21. 09. 1938. godine.


Mjesto radnje:
Legen grad, selo


Vrijeme radnje:
Davno


Tema:
Prijateljstvo između diva Regoča i vile Kosjenke, te njihov put u nepoznati kraj.


Osnovna misao:
Ne treba se svađati i veseliti tuđem zlu.


Kratki sadržaj (verzija 1):

Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile. Najmlađa među njima, Kosjenka, dobila je najbržeg konja koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko širokih ravnica, šuma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život proveo brojeći srušene zidine grada Legena. Pošto tamo vječno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Regoč odlaze tražiti dva sela koja su se Kosjenki učinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajući ispod zemlje (jer je Kosjenka željela vidjeti što je ispod nje), Regoč i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspješno rješavaju te tako dolaze do svog cilja. Izašavši na svjetlo dana Kosjenka upoznaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Regoč upoznaje Ljilju, najpametnijeg i najljepšeg dječaka u oba kotara, koji mu ispriča nesretnu priču o oba sela. Naime, stanovnici i jednog i drugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se starješine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo. No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spašavaju tako što ih Regoč prenosi na uzvisinu do koje još nije dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda ruši sve što se pred njom nađe, da se Kosjenka ne dosjeti i poviče Regoču da rupu kroz koju je prolazila voda začepi svojim tijelom. Nakon nekoliko pokušaja Regoč ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer su oba sela bila pod vodom bez žive duše. Tužni pastiri priopćavaju Kosjenki, koja ih je u međuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako živjeti jer nitko od odraslih nije preživio, ne znaju obrađivati zemlju, a da i znaju sve je ionako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regoču da probuši rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokažu krovovi sela, a na njihovo najveće iznenađenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri žive u sreći i veselju sagradivši samo jedno selo, a usred sela je kula u kojoj je živjela prelijepa Kosjenka. A što je bilo s Regočom? On se naime uplašio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su oni proživjeli strašne muke, pa tako on krene nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaželio.


Kratki sadržaj (verzija 2):
Jedne ljetne noći dok su čuvari konja spavali sa oblaka su se spustile vile, kako bi se po vilinskom običaju malo poigrale sa konjima. Kosjenka je bila mala vila koja je te noći prvi put sišla sa oblaka. Uhvatila je najbližeg konja koji ju je ponio u daleki svijet. Jurili su iznad polja, rijeka, brda i dolina. Kosjenka se čudila i divila svemu što je vidjela, a najviše joj se svidjelo kada su projurili pokraj šume kraj koje su bila dva polja i dva sela, a malo dalje jedna velika rijeka. No konj nije htio stati nego je i dalje jurio sve dok nisu stigli do ruševina grada Legena, gdje je Kosjenka uz pomoć svog vilinskog vela nekako uspjela sići, a konj je ojurio dalje u ravnicu. Kosjenka je hodala kroz grad očekujući neko čudo, ali na sve strane su bile samo ruševine. Iznenada, ispod jednog zida ugleda čovjeka kako spava na toj hladnoći. Bio je to Regoč koji je već tisuće godina živio u Legenu, a jedini posao mu je bio da broji kamenje Legena grada. Kada su se upoznali Kosjenka ga je nagovorila da pođe s njom u nepoznato i upozna ljepote svijeta, što je sigurno zanimljivije od brojenja kamenja. Da bi lakše putovali Kosjenka od bisera stvori mali koš u kojem se udobno smjestila i koji je Regoču zakačila za uho. Kosjenka odluči da krenu do ona dva sela sa dva zlatna polja i to kroz zemlju da bi vidjeli što ima pod zemljom. Dalje je sve bilo ravno, bezbroj putova i stupova. Odluče da idu ravno, ali kad Kosjenka ugleda dvorac sa blagom nagovori Regoča da ju spusti. I dok se Regoč odmarao Kosjenka pomaknu štapić i uništi zemlju i razdjeli je od Regoča. Kosjenka se pomiri sa sudbinom misleći da će umrijeti, jer će Regoč zaboraviti da su zajedno krenuli na put. No, prevarila se. Regoč ju je spasio i krenuli su dalje nedirajući ništa. Kada su na zemlji pronašli lišće znali su da su došli do šume pored zlatnih polja. Izašli su na površinu, i to među djecu dvaju sela što su se zajedno igrala. Kosjenka je na livadi plesala zajedno sa djecom, dijelila bisere kao da joj više neće trebati i odlučila je da će tu zauvijek ostati. Regoč je razgovarao s Liljom, najmudrijim dječakom koji mu je rekao da je zabrinut jer su se dva sela posvađala. Čuo je da će starješine njegova sela srušiti nasip rijeke Zlovode koja će potopiti susjedno selo. Liljo je znao da će i njegovo selo nastradati jer nije toliko visoko koliko su odrasli mislili da je. I dok su tako razgovarali začu se buka u ravnici. Regoč podiže Lilju i ugledaše rijeku Zlovodu kako poplavljuje zlatna polja. Svi se uplašeni skupiše oko Regoča i zamole ga da svojom snagom zaustavi vodu. Regoč stavi djecu na brdašce pored nasipa i nekako uspije ponovno napraviti nasip, ali je do tada voda već sve poplavila. Nije bilo ni polja ni seljaka. Regoč probije rupu u zemlji kako bi voda otišla i kako bi polja ponovno bila plodna. No više nije bilo odraslih da ih nauče kako se to radi. Svi su bili tužni a najviše Regoč, koji im je želio pomoći ali nije znao kako, a i zaželio se svog pustog Legena gdje je u miru brojao kamenje stotinama godina. Iznenada Kosjenka poviče i svi pogledaju prema selu gdje ugledaju baku i djeda kako im mašu i koji su bili jedini toliko mudri da se sakriju na tavan i tako prežive. Djed i baka su naučili djecu orati i sijati. Po savjetu djeda i bake sagradili su samo jedno selo, jednu crkvu i jedno groblje kako više ne bi bilo zlobe i nesreće. Na sredini sela sagradili su kulu sa vrtom u kojem je boravila Kosjenka, a Regoč se vratio u svoj Legen da i dalje broji kamenje.


Likovi:
Regoč, Kosjenka, Liljo, djeca, baka i djed


Analiza likova:
Kosjenka – Vila
Regoč – Div
Liljo – Najpametniji i najljepši dječak iz oba kotara

2 komentara: